Специјална олимпијада

Anja Ostojić, učenica IV/2, nije „samo“ odbojkašica. Ona se već skoro pet godina aktivno bavi inkluzijom osoba sa smetnjama u razvoju u društvo. Sa svojom ekipom iz Zrenjanina koja se zove „Hendi sport“ učestvovala je na brojnim takmičenjima. U martu ove godine imala je priliku da učestvuje na Specijalnoj olimpijadi kao sportista-partner. Razgovarali smo sa Anjom o ovom nesvakidašnjem iskustvu.

Šta se dešavalo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prošlog meseca?

U Abu Dabiju sam provela dve nedelje. Povod su bile Svetske letnje igre Specijalne olimpijade koje su se održale od 7. do 21. marta. To je multisportski događaj za sportiste sa intelektualnim invaliditetom. Ja sam išla u svojstvu partnera,jer su svi kolektivni sportovi bili inkluzivnog karaktera.

Šta to znači?

To znači da je pola ekipe bilo sačinjeno od dece is specijalnih škola i oni su se vodili kao sportisti, a pola ekipe od dece iz redovnih škola koja su imala svojstvo partnera. Svrha je da se deca iz specijalnih skola uključe u svakodnevne aktivnosti i zbog toga svaki sportista treba da ima svog partnera iz redovne skole.

Ko je predstavljao našu zemlju na ovim igrama?

Našu delegacija je imala 117 članova, iz cele Srbije. Ja sam se takmičila u odbojci, kao jos dve sportistkinje iz Zrenjanina, dok je ostatak odbojkaškog tima činila ekipa iz Beograda. I atletska ekipa je takođe bila iz Zrenjanina. Sa mojom ekipom sam se jako lepo slagala i stvarno mi je drago što sam dobila priliku da budem deo tima i ovog takmičenja.

Kako ste provodili vreme?

Prvih pet dana smo imali organizovan obilazak grada i znamenitosti. Bilo mi je zadovoljstvo da upoznam novu kulturu, običaje, narod, kao i njihov način života. Moram da priznam da nisam očekivala toliku ljubaznost kako od osoblja hotela, tako od svih ostalih koje sam srela. Jedan jako prijatan narod, kulturan, ljubazan i uvek prijateljski nastrojen i spreman da pomogne.

Kakva je hrana?

Hrana je bila raznovrsna, ali za sve nas je bila veoma čudna, pa nam je trebalo dosta vremena da se naviknemo. Probala sam razne vrste voća za koje nisam znala ni da postoji.

A vreme?

Jedan dan smo otišli do mora koje je zaista prelepo, ali nažalost, nismo mogli da se kupamo. Vreme je veoma sparno i toplo, iako sam očekivala da ću biti u majicama kratkih rukava, malo sam se prevarila. Duvao je jak vetar koji je bio dosta neprijatan, tako da sam dosta vremena provela u duksu,što me je razočaralo.

Da li je u tom delu sveta sve drugačije nego ovde?

Prvih pet dana sam zaista bila zadivljena gradjevinama koje su ogromne i prelepe, skoro sve je u staklu. Posle pet dana, kada sam se navikla, za mene je to bio „klasičan Beograd“.

Šta ćeš pamtiti sa ovog putovanja?

Ovo je za mene bilo jedno izvanredno iskustvo i ostavilo je na mene ogroman utisak. Tu je bilo na hiljade različitih ljudi, različitih jezika, boja kože, ali na terenu smo svi bili isti, nisu postojale razlike,što je i cilj Specijalne olimpijade. Najveći utisak je na mene ostavila sreća sportista kada smo osvojili bronzanu medalju. To su emocije koje se ne mogu opisati rečima. Nadam se da će mi se ponovo ukazati prilika da budem deo ovog sjajnog tima.

Sa Anjom razgovarala: Profesorka Jadranka Štefković